Crkvica Sv. "Mikule" u Splitu.

Jeste li znali da i Split ima svoju crkvicu posvećenu Sv. Nikoli biskupu? Ili u ovom slučaju "Sv. Mikuli"? Ako niste, ili ste pak zaboravili, imate priliku nešto novo naučiti ili osvježiti svoje pamčenje, dobrotom poznatog splitskog fotografa Nikše Smoje, kojemu zahvaljujemo na ustupljenom tekstu i fotografijama.

Predromanička crkva Sv. Mikule je smještena stotinjak metara sjevernije od samostana Sv. Frane i morske obale, u pučkom predgrađu Veli Varoš. Dala ju je 1068. izgraditi Splićanka Nemira, benediktinka iz romanske obitelji Messagalina. Crkva je do danas sačuvala izvorni izgled crkve s upisanim transeptom (poprečnim brodom) iznad kojega se nalazi kupola, a ima i bačvaste svodove nad uzdužnim i poprečnim krakovima te nad krovnim sustavom. Četiri monolitna klesana stupa s predromaničkim kapitelima (koji potječu iz Dioklecijanove palače) nosila su prvotnu kupolu. crkva ima izrazite bizantske utjecaje jer osim upisanoga transepta ima i lažne bočne brodove. Zapadno je pročelje crkve krajem 11. ili početkom 12. st. pregradio Nemirin mlađi brat Ivan sa ženom Tihom. On je dao izraditi novi zapadni portal sa zabatom koji nose lavice, a izradio je i novu oltarnu pregradu s romaničkim plutejima, gredama i zabatom. Vjerojatno je i prvobitnu kupolu zamijenio niskim zvonikom koji je ostao zabilježen u starijim nacrtima.

Crkvu su u 17. st. oštetili Turci, a u obnovi je produžena na zapadnoj i istočnoj stani te nadograđena masivnom i neprikladnim zvonikom. U 20. st. crkva je obnavljana tri puta – 1919., 1949. i 1990., a najtemeljitiji restauratorski zahvati učinjeni su 1949. godine kada je crkvi vraćen izvorni izgled iz predromaničkog i romaničkog razdoblja. Crkva je u dosta dobrom stanju. Putnicima namjernicima za lakše snalaženje nema prema crkvi ni jednog putokaza u zamršenim i uskim uličicama, a nije dakako moguće ni razgledati njezinu unutrašnjost osim na sam dan Svetog Mikule 06. prosinca svake godine.