"Gospa od Zaborava"

Iako naše Svetište sve više posjećuju razni hodočasnici iz Hrvatske, a i iz ostalih dijelova svijeta (ove godine iz Italije, prošle čak i iz daleke Južne Koreje), splićani kao da su zaboravili na ovo svoje zavjetno svetište... O tome je osvanuo ovih dana na portalu "Dalmacija News" zanimljiv članak:

Split zaboravio na Pojišan: "Gospa od Zaborava" (FOTO)

Prijenos Gospine slike

Iako se ime i svetište ne dotiču najuže gradske jezgre, niti najdalje povijesti grada Splita, neosporivo je da je naša Gospa od Pojišana duboko urezana u mentalitet i razvoj ovoga grada. Iako se ova crkva po prvi put spominje 1260. godine (pretpostavlja se da je i starija), možemo reći da je njen najjači i "najopipljiviji" utjecaj počeo krajem  osamnaestoga stoljeća, u vrijeme kada se proširila crkva i dobila izgled kakvog danas ima.

U tom razdoblju od skoro 300 godina, zagovor kod Gospe od Pojišana spašavao je Splićane od kuge, putnike i pomorce od brodoloma i od oluja i sl. Nijedna od navedenih, a i onih nenavedenih zasluga koje pripisujemo Pojišanskoj Djevici Mariji nije tek puka narodna predaja, već je svako čudo i djelo ostalo zabilježeno u raznim spisima grada, nadbiskupije i svetišta.

Sapašavali Splićane od kuge

Detalj s prošlogodišnje gradske zavjetne procesije

Tako je za spašavanje Splićana od kuge, Gradsko vijeće odlučilo darovati dio gradskih dobara kako bi se u čast Gospi od Pojišana napravili zlatni zavjetni darovi, na desetke maketa i slika brodova poklonjeni su našem svetištu kao znak zahvale za spas na moru, a cijela naša nadbiskupija stavljena je pod moćnu zaštitu Gospe od Pojišana.

S obzirom na okolnosti i povijest, očekivano je da je pisana literatura o povijesti grada Splita prepuna imena Pojišan i da je naše svetište nezaobilazno u raznim turističkim ponudama, no to baš i nije tako. Štoviše, situacija je baš suprotna.

Svetište nezasluženo među "nevažnim objektima"

Mnogo je turista sa zanimanjem pratilo prošlogodišnju procesiju

Pretresajući razne knjižnice, knjižare i knjige koje su se uz tisak prodavale, a govore o bogatoj povijesti grada Splita, mogla se skupiti tek bijedna šačica informacija koje naše svetište potpuno nezasluženo svrstava u prosječno (ne)važne objekte u Splitu.

U novijim turističkim vodičima, imenu Pojišan nema ni traga, a u prilog toj žalosti ide i to da se turistima nova zgrada ekonomskog fakulteta prikazuje kao veća znamenitost od crkve koja je tu gotovo tisućljeće, uz dužno poštovanje tom zdanju suvremene arhitekture. Iz svega ovoga se nameće jedno važno pitanje gradu i turističkoj zajednici, a to je- na čemu ćemo zasnivati turizam, ako ne na bogatoj tradiciji koju očigledno zapostavljamo i gušimo?

Ostaje nam biti zahvalan nekim ljudskim veličinama koji su kroz povijest i danas očuvali spomen na ovog, pomalo zaboravljenog, diva splitske kulturne baštine. U prvom redu, to je sav kler koji je kroz povijest čuvao i brinuo za ovo svetište, među kojima su se mnogo istaknuli braća kapucini (poput fra Bernardina Škrivanića i fra Pavla Ivakića), potom nadbiskupi kroz povijest koji su uvijek isticali važnost našega svetišta (msgr. Stjepan Cosmi, msgr. Franjo Nakić, msgr. Kvirin Klement Bonefačić, msgr. Marin Barišić…) i povjesničari i znanstvenici koji su svojim istraživanjima i bezrezervnom žrtvom pridonijeli sažimanju povijesti svetišta, kao što su to činili Arsen Duplančić i dr.

Ostaje nada da velika ljubav neće prestati

Ipak, ostaje nada da će se ovome svetištu vratiti nekadašnji sjaj i da velika ljubav između Splićana i Pojišanske Gospe neće prestati.  Valja podsjetiti da je prije gotovo dvije godine, 27. svibnja 2009. u samostanu Gospe od Pojišana, povodom stote obljetnice boravka kapucina u Splitu, organiziran znanstveni simpozij na kojemu je o povijesti franjevaca na Pojišanu, ali i općenito o svetištu govorilo šesnaest poznatih i uglednih znanstvenika ili predavača.

Znanstvenom skupu su prisustvovali mnogi uglednici poput ministra kulture Republike Hrvatske, gradonačelnika grada Splita, nadbiskupa i drugih. Kao posljedica toga simpozija, u studenom 2010. je predstavljen zbornik sa svim radovima, predavanjima i fotografijama koji je tiskan u čak 396 stranica velikoga formata. Hvale vrijedan projekt kapucina je zaslužio veću pažnju u medijima i, kao knjiga, dostojno mjesto na policama splitskih knjižnica.