MISE ZORNICE KROZ DOŠAŠĆE

U užurbanoj predbožićnoj atmosferi uličnog i trgovačkog blještavila u javnosti se malo govori o duhovnoj dimenziji priprave za Božić. Malo tko u medijima svraća pozornost da se kroz različite oblike pobožnosti vjernici pripremaju početkom crkvene godine u predbožićno vrijeme za Kristov dolazak. Iako se u posljednje vrijeme rjeđe prakticira, još mnogi vjernici u adventu imaju dane posta i odricanja od konzumiranja određene vrste hrane. Kako je nekoć nemrs bio u sve radne dane adventa, ovisno o običajima među vjernicima još se zadržala i ta praksa. Kvatre odnosno prosni dani u adventu i dalje se u brojnim obiteljima poštuju.
U dane adventa kad predbožićna komercijalizacija dominira u javnosti, duhovna strana kroz molitvu, premda često nezapažena želi odgovora tim izazovima.

Zašto to ne bi bile mise zornice...?

Susret s Isusom - najljepši početak dana

Posebna pobožnost gaji se kroz mise zornice u svim krajevima Hrvatske. To su mise koje se slave u adventu u ranim jutarnjim satima u svitanje dana. Najčešće se slave u šest sati ujutro, a ima župa koje to čine sat ranije ili kasnije.
Te mise imaju i pokornički značaj, jer vjernici moraju ustati rano da se stigne u crkvu i četverotjednoj pobožnosti odriču se sna.
Mise zornice svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Kroz slavlje tih misa narod je stvorio posebne adventske pjesme, pa tako i vjernici u hrvatskom narodu. I one su plod hrvatskoga vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovu dolasku, a napose opjevaju ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovu dolasku. Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona pokazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku ali da i Bog očekuje čovjekov dolazak. To se zorno vidi iz hrvatskih crkvenih pjesmarica 17. i 18. stoljeća koje sadrže brojne adventske pjesme, dok pjesmarice 19. stoljeća donose manji broj adventskih pjesama.

Zornica ispuni crkvu

U većini župa diljem Hrvatske za vrijeme zornica crkve su ispunjene. Mise zornice posjećuje otprilike prosječni broj vjernika koji redovito pohađaju nedjeljne mise. Tako u istočnom dijelu zagrebačkog predgrađa u nedovršeni pastoralni centar u župi Svih svetih u Sesvetama svaki dan na misu zornicu dolazi od 700 do 800 vjernika. U još dubokom mraku zimskog doba po hladnoći, kripta pastoralnog centra ispuni se do posljednjeg mjesta. Misa se ni po čemu ne razlikuje od nedjeljne. Štoviše, članovi zbora na čelu sa svojim orguljašima predvode pjevanje. Ministranti su uključeni, a na zornicu dođu brojni učenici prije odlaska u školu.
Komentirajući dolazak svojih župljana na zornice, sesvetski župnik Stjepan Vuglovečki ističe da dolazi u prosjeku onoliko vjernika koliko dođe na redovitu nedjeljnu jutarnju misu. Većina onih koji krenu na zornice idu kroz sva četiri adventska tjedna. To je na neki način duhovna obnova cijele župe. »Zornice su jako posjećene u našoj župi i vjernicima je stalo do njih«, ističe župnik Vuglovečki. »Mnogi se u to vrijeme ispovjede, a bude puno i pričesti tijekom adventa. Tako u predbožićnom vremenu u župi sakramentu pomirenja pristupi oko 3500 do 4000 vjernika. To je za gradsku župu koja ima oko 13.500 vjernika, od 20 tisuća stanovnika solidna brojka.« Na redovite nedjeljne mise u Sesvetama dođe do tri tisuće vjernika. Među njima je velik broj djece koja dolaze i na zornice.

Svjedočenja o posebnom susretu..

»Započinjane dana s Isusom nešto je najljepše što se može vjerniku priuštiti. To je poseban ugođaj u predblagdanskom ozračju. Meni osobno to približava Božić. Čini mi posebni duhovni ugođaj. Na zornice dolazim iz druge župe i želim se na taj način, što više mogu približiti Bogu. To je moja mala duhovna priprema za Božić. Kod nas nije bilo zornica, jer mjesto gdje sam rođena, Stolac, nedaleko od Senja, nema crkve. U njemu se nalaze samo dvije kuće. Otkad sam u Zagrebu, redovito idem na zornice«, svjedoči Božena Rončević.

»Zornice podgrijevaju živu zajednicu, oplemenjuju i obogaćuju ono postojeće«, kaže o. Knežević. »Na zornicama se produbljuje zajedništvo s Bogom i događa novo zajedništvo među vjernicima međusobno. To potvrđuje praksa. Vjernici se upoznaju i to zajedništvo šire izvan crkve. U današnjem društvu to je vrlo važno, jer je čovjek često osamljen i nalazi se na vjetrometini društvenih zbivanja koja ga u mnogo čemu krivo određuju.« O. Knežević navodi da na zornice redovito dolaze i ministranti kao i nedjeljom, zatim pjevači. Ističe da su posebno aktivni mladi i djeca.