Piše:Darjan Tarabarić
„ Ne znate vi dico moja kako je to kad vam se criva za kičmu zalipe“ , izustila je prije nekih trinaest-četrnaest godina srednjoškolska profesorica, pričajući o svom djetinjstvu, temi koja nema nikakve veze sa strukovnim predmetom kojeg je predavala i do suza nasmijala sve učenike prisutne na tom satu. Njoj, međutim, nije bilo do smijeha jer je očito znala što govori. Ona je osjetila glad i to ne onu dobrovoljnu, (kao što su dijeta, post ili slično) nego baš pravu glad – danas nemaš ništa za jesti, hoćeš li sutra imati – ne zna se. Ovih dana poslane su u svijet slike na koje malo tko može ostati imun. Afrika gladuje. Eto, moguće je da su i u 21. stoljeću milijuni djece na rogu Afrike, u Keniji, Somaliji i Etiopiji na rubu smrti zbog gladi, a još više ih je pothranjeno.
Čini se besmislenim otvarati temu o sustavima koje troše milijarde dolara radi financiranja ratova protiv «autokratskih država», a da je problem gladi gotovo prepušten Crvenom Križu i dobroj volji pojedinaca. Istina, organizacija Ujedinjenih naroda, u okviru UNICEFA, poduzima određene napore u vidu sprječavanja ove okrutne pošasti, ali nekako se stječe dojam da nema moć utjecati na promjene. Netko će se doduše malo prošetati po Africi, poslati će se i neka pomoć, ali to je sve. Problem gladi će se možda privremeno ukloniti, no vrlo brzo će se ponovno pojaviti. To je realnost.
Bez obzira što su suša, nemiri, ratovi, nesređeni unutarpolitički odnosi najveći krivci pojave gladi na tim prostorima, sramotno je i ispod svake razine ljudskog dostojanstva dopustiti umiranje djece zbog nedostatka hrane. Nije, dakle, ovdje riječ o plaćanju troškova za lijekove zbog neke bolesti ili nepostojanju stambenih uvjeta, nemogućnosti školovanja ili slično, radi čega djeci ne bi bila zajamčena bolja budućnost. Ovdje se radi o tome da djeca doslovno umiru zbog nedostatka najobičnijih prehrambenih proizvoda.
Premda živimo u nazovimo recesijskim vremenima, hrana i u našim domovima vrlo često završi u smeću. Mi ćemo uz večeru, gledajući vijesti, punim ustima zavrtiti glavom na informaciju kako svakog dana u Africi od gladi umre i do 25.000,00 djece i donijeti zaključak kako ovaj svijet ništa ne valja. Ili, još gore, nećemo uopće ni reagirati na ovu vijest. Jer ionako mi tu ne možemo ništa.
Možda i ne možemo puno toga promijeniti, ali dvije stvari ipak pružaju i nama mogućnost sudjelovati u borbi protiv gladi u Africi; prvo, već sa manje od 50,00 kuna uplate na žiro račun Hrvatskog crvenog križa ( bez previše razmišljanja o tome gdje će novac završiti i slično) pomažemo barem jednom ugroženom djetetu. I drugo, sjetiti se u molitivi za potrebe afričke braće i moliti Gospodina da im udijeli ono osnovno za njhovu egzistenciju. Njima je to, za razliku od nas, i više nego dovoljno.
Nema komentara:
Objavi komentar