Isusov plač nad Jeruzalemom

Isusov plač nad Jeruzalemom
piše: Anamarija Vrgoč

Jučer je na splitskim ulicama po prvi puta prošetala gay parada. Bio je to događaj potresan za mnoge splićane i desno i lijevo orijentirane, katolike i nekatolike, židove i muslimane te deklarirane ateiste. Na rivi su se, osim parade, našli i nijemi, znatiželjni promatrači te oni koji su vikali i protestirali, bacali kamenje i jaja i zbog svoga nasilja nazvani homofobima. Tko su oni ustvari, teško je reći, ali su i lijevi i desni i svi su dizali ruke i pustili su da ih nazovu primitivcima i trulim kršćanima.

Što reći na sve ovo nego da Bog ne voli nasilje i da kršćani nisu bacali kamenja, kršćani su plakali, možda ne doslovno, ali u duši sigurno da. Svatko onaj kome je stalo do brata čovjeka i do slobode plakao je zbog iskrivljenih vrijednosti i zbog negiranja jedne jedine i objektivne istine, a ta je da je Krist umro i uskrsnuo za svakog čovjeka i da ga je oslobodio od ropstva grijeha na slobodu sinova Božjih. Rekao je da smo svi Sinovi, a time smo svi i bogovi, on nas je obogatio, on je sve što nam treba, pa čemu onda ovakav gubitak vremena, zašto predstava lažne ljubavi, zašto oni koji su duboko nesretni, što i njihova izmučena lica pokazuju, sebe nazivaju sretnima – kad to nisu?!

Ako čovjeka svedemo samo na seksualnost tada smo poništili njegovo dostojanstvo, tada se on ne miče u svome životu od čisto tjelesnoga. No ipak to je čovjekov izbor, blažena sloboda koja je trebala po svome izvoru biti nešto više od onoga: ''neću se suzdržati ni od čega, nemam granica i to je moj izbor''. Zar onaj koji svoju slobodu usmjerava prema ovakvoj teoriji sam sebi dokida više ikakvu mogućnost da se opredijeli za još što, dapače izabrao je i to je to, a onaj koji je pak izabrao opciju da uzme svoj križ i ide za Kristom postaje sve slobodniji i otvoreniji za još veće dobro – da ljubi, a ne da mrzi i da misli na vječnu domovinu u kojoj će primiti svoju nagradu. 

Svi smo grešnici, svi smo slabi i svi smo različiti, ali Krist nas je ujedinio svojom ljubavlju. Ne treba naglašavati kako smo različiti, ne trebamo se rastavljati jer onaj koji rastavlja je đavao, a on mrzi čovjeka jer je ljubomoran na njega zbog ove istine da je Bog čovjeka stvorio na svoju sliku i da ga ljubi takvog kakav jest, uostalom stvorio je muško i žensko i svi smo tome svjedoci, o tome nema puno priče.