Razmišljajmo trijezne glave - uz evanđelje 8. nedjelje kroz godinu

"Dosta je svakome danu zla njegova" (Mt 6,24-34) zadnje je rečenica današnjeg evanđelja, 8. nedjelje kroz godinu. Ovih smo dana bili svjedoci mnogo zla i mnogih nemira diljem svijeta, a i u našoj domovini, potaknuti neimaštinom koja obične građane dovodi do ruba očaja.


Riješenje ovih problema nije u pukom izazivanju nereda i nasilja, već riješenje egzistencijalnih i socijalnih problema treba tražiti trijezne glave. Kriza koja je u posljednjih nekoliko godina zavladala svugdje u svijetu nije prvenstveno socijalna kriza, već kriza duha. Budući da su ljudi u isto vrijeme pokušali služiti dvojici gospodara, Bogu i bogatstvu, zavladala je kriza duha, vjere, morala, i zbog toga je s jedne strane nastala korupcija, a s druge veliko siromaštvo. Čovjek današnjice stoga na raznim mjestima pokušava naći odgovore svoje egzistencije, čiji je smisao izgubio. Ove odgovore čovjek danas često traži i na potpuno krivim mjestima i potpuno krivim načinima. Jednostavan odogovor daje nam današnje evanđelje, 8. nedjelje kroz godinu, poslušajmo ga i razmišljajmo trijezne glave, "zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno, tražite najprije Božje Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve ostalo će vam se nadodati!"

Tražite najprije kraljevstvo i pravednost njegovu
(Iz Tumačenja o Lukinu evanđelju svetoga Ćirila Aleksantrijskoga, biskupa)

Što moraju učenici naučiti iz tih riječi i što im je odabrati? Bez sumnje ovo: postaviti u njega svu svoju nadu za uzdržavanje, sjećajući se što kaže psalam: «Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti» (54,23). Gospodin zaista daje svetima što im je potrebno za život, ne poriče što je rekao: «Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući… Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati» (Mt 6,25.32-33).

Bilo je ne samo korisno već i potrebno da njima, koji su primili dostojanstvo apostola, duh nipošto ne bude pohlepan za bogatstvom, već da izbjegavaju traženje darova te da se radije zadovoljavaju onim što im Bog šalje jer je pisano: «Korijen svih zala jest srebroljublje» (1 Tim 6,10).
Stoga se po svaku cijenu trebaju čuvati i biti slobodni od te mane, koja je korijen i izvor svih zala, i da se svojski dadnu na potrebne poslove kako bi izbjegli sotonski jaram. Na taj će način, oslobođeni svake svjetske brige, moći prezreti sve što se odnosi na tijelo i željeti jedino ono što Bog hoće.


I najhrabriji vojnici, kada idu u boj, ne nose sa sobom drugo nego oružje potrebno u ratu. Tako i oni koje Krist posla – pomagati zemljane i za ugrožene boriti se «protiv upravljača ovog mračnog svijeta» (Ef 6,12), pa čak i protiv samoga sotone – moraju biti slobodni od briga ovoga svijeta i svake materijalne zabrinutosti. Tada će se, opasani i dobro opskrbljeni duhovnim oružjem, moći hrabro boriti protiv onih koji se suprotstavljaju Kristovoj proslavi i koji su iskvarili sve što je na zemlji; oni su, naime, naveli njezine stanovnike da se umjesto Bogu klanjaju stvarima i da časte zemaljska dobra.


Zato su apostoli stavili kacigu spasenja, oklop pravednosti i mač Duha, to jest riječ Božju (usp. Ef 6,14-17). A da budu neustrašivi pred neprijateljima, morali su se osposobiti da u sebi ne nose ništa okaljano ili grješno, kao što su pohlepa za posjedovanjem ili gramzivost za nedopuštenim primitcima, pa čak ni brige te vrste. To dušu odvraća od Boga ugodna života i ne dopušta joj da se diže k njemu, nego je baca u materijalna i zemaljska shvaćanja (Iz knjige: Razmatranja svetih otaca – za nedjelje i svetkovine).