Sv. Joakim i Ana - roditelji Blažene Djevice Marije

Danas slavimo onaj blaženi bračni par što je poklonio život Majci Sina Božjega. U našem se svetištu, na lijevom unutarnjem zidu, nalazi Denteov kip Gospe koji se u davnini štovao kao lik Sv. Ane, koji je uz sliku Gospe od Pojišana najstariji umjetnički predmet u našem svetištu. O njemu je znanstveni rad napisao prof. mr. sc. Joško Belamarić, a rad će uskoro ugledati svjetlo dana u Zborniku radova o 100-godišnjici kapucina, čije će tiskanje biti završeno uoči svetkovine Velike Gospe.

 O Joakimu i Ani u Svetom pismu doduše nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća, koji se općenito naziva Protoevanđelje sv. Jakova. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujući mu nevrijednost zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.

          U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost svoga krila. Prema ovom apokrifnom spisu, u to joj se ukazao Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. O toj je stvari po anđelu bio obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Joakim je poslušao te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu. Protoevanđelje Jakovljevo ne spominje ime mjesta Marijina rođenja. Kasniji pisci misle da je to bio Nazaret, drugi opet Seforis, Jeruzalem ili Betlehem. Isti spis drži da se Joakim oženio Anom kad mu je bilo 20 godina, a o kasnijem njegovu i Aninu životu nakon Marijina prikazanja ne spominje ništa.


Bilo kako bilo, jedno je sigurno: istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Sv. Anu naročito zazivaju žene željne poroda, trudnice i porodilje, majke općenito. U Njemačkoj su je naročito štovali zlatari, rezbari drveta i ebanovine, rudari. Na papinskom dvoru slavili su je konjušari pa su na njezin blagdan priređivali uvijek svečanu procesiju. Svjedok je tog kulta crkva Sv. Ane u Vatikanu, podignuta godine 1505.

Od svete Ane mnogi su molili i za milost dobre smrti jer je ona na smrtnome času, prema jednoj tradiciji, bila obradovana prisutnošću svoje kćerke Marije i njezina djetešca Isusa. Glasoviti bankari i bogataši svoje su grobne kapele posvećivali sv. Ani. U sjevernoj Europi u vezi sa štovanjem sv. Ane bila je mnogo u upotrebi »voda sv. Ane« – voda blagoslovljena njoj u čast, s kojom su škropljeni bolesnici u groznici, a i opsjednuti. Svetoj Ani je kao poseban dan u tjednu posvećen utorak jer se misli da se ona u taj dan rodila i umrla.
Od 6. stoljeća sv.Anu se slavi kao majku Marijinu. Svoj vrhunac Anino čašćenje doživljava u Europi u kasnom srednjem vijeku kada je Papa Siksto IV. u rimski kalendar uvrstio spomendan, a Papa Grgur XIII. 1584. blagdan Sv. Ane.

Sv. Ana je zaštitnica majki i braka, domaćica, udovica, radnica, rudara, tkalja, krojača, slugu, siromaha, stolara, zlatara. Utječe joj se: za sretnu ženidbu ili udaju, za brojnu djecu i sretan porod, za nalaženje izgubljenih stvari i za kišu, te protiv: vrućice, glavobolje, bolova u grudima i stomaku i protiv nevremena.

Častimo te, sveta Ano,
jer je tebi bilo dano,
da porodiš Gospu dragu,
Spasitelja Majku blagu!

Stablo se po plodu poznaje, dobro rodi dobrim, a zlo zlim plodom. Ako je to tako, onda stablo sv. Joakima i sv. Ane valja ubrojiti među najbolja stabla. Iz njega je potekla Bogorodica, a od nje opet Isus, Božji Sin. Zato je posve opravdano da taj sveti bračni par, tog pravednog oca i svetu Majku odano štujemo.

O njima u jednom govoru na Malu Gospu sv. Ivan Damašćanski ovako kliče: »O prečisti paru, Joakime i Ano! Vi opsluživaste čistoću koju propisuje naravni zakon i po Bogu postigoste što nadilazi narav: rodili ste svetu Bogorodicu koja ne pozna muža! Pobožno i sveto živeći u ljudskoj naravi rodili ste kćer koja nadilazi anđele i sada im je gospodarica. O najkrasnija i najmilija djevojko! O kćeri Adamova i majko Božja! Blaženi bokovi i utroba iz koje si niknula! Blažene ruke što su te nosile! Blažene usne kojima si dopustila da uživaju u čistim poljupcima, da bi u svemu uvijek njegovala djevičanstvo! Kliči Bogu, sva zemljo, pjevaj, poskakuj od veselja i kliči psalme! Podignite svoj glas, smjelo podignite – nemojte se bojati!«


Mnogi su sveci na poseban način štovali svetu Anu :
Sveti je Augustin svake godine na blagdan svetice držao svečani govor u kojem je s puno govorničkog žara znao oduševiti brojne slušatelje za štovanje i zazivanje svete Ane.

Sveti Ivan Damaščanski držao je mnoge propovijedi u njenu čast, pisao je članke i knjige koje su se bavile njenim štovanjem.
Na jednom mjestu piše: „ Sveta Ana je velikodušna, milostiva, milosti puna, kao što kaže i njeno ime.“

Sveti Toma Akvinski, jedan od najvećih umova čovječanstva, veliki crkveni naučitelj bio je štovatelj svete Ane. Bio je siguran da je njoj darovana milost da pomogne ljudima u svim nevoljama!

Sveta Terezija Avilska, nadarena učiteljica molitve, bila je ispunjena dubokom ljubavlju prema svetoj majci Ani. Često je i rado govorila o njenom dostojanstvu, njenoj moći i uvela je u svim samostanima karmelskoga reda posebne molitve u njenu čast.