U organizaciji Hrvatskog katoličkog društva "Benedikt", "Ichtis" agencije za organizaciju katoličkih seminara i hodočašća i uz pomoć i suradnju naše župe Gospe od Pojišana i franjevačkog klerikata provincije Presvetog Otkupitelja, 23. ožujka u franjevačkom klerikatu "o. Ante Antić" koji se nalazi u našoj župi, predavanje "Odnos znanosti i religije" pred više od 600 gledatelja održao je poznati hrvatski i međunarodni fizičar, dr. prof. Davor Pavuna. Predavanje je moderirao fra Josip Marcelić, TOR, a dr, Pavuna oduševio je okupljeno mnoštvo svojim poticajnim izlaganjem.
Već nekoliko godina posada trajekta „DUBROVNIK“ , hrvatskog pomorskog prijevoznika "Jadrolinije" predvođena zapovjednikom trajekta, Kap. Grgom Dujmovićem, predlaže da se prastara prostorija brodskog kina, koje u zadnjih desetak godina nije imalo posjetitelja, preuredi u kapelicu, jer brodom redovito iz Italije putuju grupe vjernika kojima je destinacija - Međugorje. Za vrijeme putovanja, naravno, održavaju svete mise, ali za tu svrhu neprikladnim mjestima, kao što su brodski hodnici saloni, restorani itd.
Do sada bi dolazilo do vrlo komičnih, a ponekad i neugodnih situacija, kada u jednom dijelu salona vjernici mole, a u drugom dijelu, ostali putnici gledaju utakmicu, kartaju, galame, psuju itd.
Napokon će sve te, pomalo komične situacije biti izbjegnute, jer je upornošću ovih ljudi NAPOKON dobiveno odobrenje uprave društva da se kino prenamjeni u kapelicu. Sa minimalnim ulaganjem, a uz puno dragovoljnog rada, truda i zalaganja, kapelica je stavljena u funkciju!
Trajekt „Dubrovnik“ napokon je dobio prikladan prostor za bogoslužje – kapelicu koju je u četvrtak 24. ožujka u splitskoj luci blagoslovio fra Miljenko Vrabec, voditelj Apostolata mora pri svetištu Gospe od Pojišana u Splitu, tradicionalnom zavjetnom svetištu splitskih pomoraca i ljudi od mora, uz nazočnost cjelovite posade broda i kapetana, g. Grgu Dujmovića.
Brod "Dubrovnik" će ploviti na našoj najfrekventnijoj pomorskoj pruzi Dubrovnik - Bari, na kojoj većina hodočasnika iz Italije putuje upravo brodom u Međugorje. Kapelica je posvećena sv. Nikoli biskupu, zaštitniku pomoraca i putnika, a u Dubrovniku će još biti dodatno "dotjerana" nabavkom skulpture Blažene Djevice Marije - Gospe Međugorske, velikog oltarnog križa, oltarnog stola, ambona i svjećnjaka. Tako će kapelica poprimiti potpuni izgled i služiti svojoj svrsi.
(Igor Brboleža/MiljenkoVrabec/Silvana Burilović)
Kako je protekao blagoslov kapelice,pogledajte na galeriji fotografija u prilogu:
Od ove nedjelje, i mi kao župa i župljani na poseban način uključujemo se u zajedničku pripravu za dolazak Pape Benedikta XVI. u Hrvatsku, koji će se dogoditi 4. i 5. lipnja u Zagrebu pod imenom "Zajedno u Kristu".
Stoga ćemo od ove nedjelje, nedjeljom i radnim danom na kraju svake sv. mise, moliti MOLITVU ZA OBITELJ koju je pripravila Hrvatska biskupska konferencija.
Također ćemo od danas svake nedjelje do Velike Gospe na kraju nedjeljne župne sv. misepjevati himnu Gospi od Pojišana!
ŽUPNE KATEHEZE
Također će, do Papina dolaska, i svi naši tjedni katehetski susreti u župi biti više posvećeni obiteljskim temama:
• U PONEDEJLJAK, u 19,45. su kateheze za odrasle – hod u vjeri
• UTORKOM ćemo prije večernje sv, mise moliti Obiteljski križni put.
• Nakon sv. mise je Biblijski utorak: tema ovog utorka je: KNJIGA O TOBIJI
• SRIJEDOM ĆE BITI POSEBNI SUSRETI ZA MLADE SA POSEBNIM TEMAMA I PREDAVAČIMA. Ove srijede je u 20,15 susret Franjevačke mladeži sa temom: „Ivan Pavao Drugi – život i djelo“ a gost predavač je don Ivica Barišić. Susret je otvoren za sve mlade naše župe (a i šire ;)
U subotu, 2. travnja je KRIŽNI PUT ZA MLADE GRADA SPLITA. Počinje u 18,00 sati, u procesiji sa svijećama za križem ispred Katedrale, nastavlja se Rivom i put Marjana do prve vidilice. Pozivamo sve mlade, a mladi svake župe nositi će križ po jednu postaju križnog puta!
PRIPRAVA OVOGODIŠNJIH ODRASLIH KATEKUMENA
Također, kroz ovo korizmeno vrijeme odrasli katekumeni - pripravnici za sakramente krštenja, pričesti i krizme, koji su do sada polazili pripremne kateheze u našoj župi, od ove se nedjelje zajedno sa cijelom zajednicom uključuju u užu pripravu, ili "provjere" za primanje ovih sakramenata kršćanske inicijacije. Tako ove 3. korizmene nedjelje pod večernjom sv. misom u 19,00 sati biti će njihovo predstavljanje, i prva provjera "skrutinij", u petak pod večernjom sv. misom biti će za njih obred predaje vjeroispovijesti, a sljedeće 4. korizmene nedjelje u pod večernjom sv. Misom u 19,00 sati će biti druga provjera (scrutinij) naših ovogodišnjih katekumena. Njihova uža priprava nastavlja se sve do Velike Subote i Vazmenog bdijenja u kojem će i primiti sakramente za koje se pripravljaj.
Pozivamo vas sve, djecu, mlade, starije, sve naše obitelji da se uključite u ove priprave kako bi naša župna i obiteljska zajednica doista rasla i stasala "ZAJEDNO U KRISTU!" Mir i dobro!
Danas je SVJETSKI DAN VODA - kao prilog tome, večeras u 20,00 sati u našem svetištu gledamo dokumentarni film o mnogim svojstvima vode o kojima do sada nismo ni pojma imali. Jedan od mnogih odgovora koje donosi jest, kako i koliko život svih živih bića na zemlji ovisi o vodi, posebno o njezinoj strukturi i zašto se, na primjer, BLAGOSLOVLJENA VODA razlikuje od obične vode? Film se temelji ne rezultatatima istraživanja svojstava vode ruskih i japanskih znanstvenika.
Mogli bismo reći da rečenica koja stoji na početku korizme jest upravo ova: ''Započeti nešto novo''. Iako lijepo zvuči kao naslov, u tekstu se nalazi kao pravac u geometriji - ona se nalazi između dvije stvarnosti koje nisu spomenute, a koje joj daju smisao. Da bi izgubila bezlični identitet ''pravca'' u stvarnosti su joj dodane dvije točke: na početku joj stoji čovjek, a na kraju Bog.
Već je tjedan dana otkad je počela korizma i čini mi se kao da u svojoj sredini nailazim na radosna lica više nego ikad prije, možda je to zato jer je Bog s kraja rečenice došao na početak i ulio u čovjeka svoju milost i prije nego je odlučio napustiti starog čovjeka. Na početku rečenice ''Započeti nešto novo'' stoji čovjek sa svojom odlukom i sa svojim iskorakom iz staroga u novo. Taj iskorak nije učinio samo on nego mu je i Bog sa svoga prijestolja pohitio u pomoć. Tako je početak korizme uhvatio svoj kontinuitet sa samim krajem korizme, a kraj je u Uskrsu. Uskrsli je živ i kroz ovu korizmu živ je i sa mnom i u mom odricanju jer odricanje ima svoj cilj, a to je Uskrsli Krist. On je rekao: ''Evo činim sve novo; već nastaje. Zar ne opažate?'' (Iz 43,19a) i na drugome mjestu: ''Staro uminu, novo, gle, nasta!''(2 Kor 5,18) Da bi se čovjek rodio nanovo, mora biti uronjen u vodu, a voda simbolizira smrt i istovremeno život. Smrt, jer umiremo grijehu, a život, jer se rađamo zaodjeveni u Krista. (Rim 6,3-11) Zato post nikad nije odvojen od milosrđa i bratske ljubavi. Post nije svrha samome sebi nego je uvijek usmjeren prema Bogu i u njemu nalazi svoje ispunjenje – svrha posta očituje se u ovome da izlazeći iz sebe idem prema Bogu koji je moj Otac i moj Zaručnik koji me ljubi i koji mi želi dati vječni život i njegov predokus već ovdje, na zemlji.
Post možemo opisati najjednostavnije kao odricanje od hrane koja nam predstavlja svojevrsni užitak i naša osjetila na neki način otuđuje od Boga, ali post je mnogo složeniji pojam od ovoga, nama najbližeg i najlakše, da tako kažem, izvedivog. Pošto u postu umire stari čovjek možemo to prikazati i na ovaj način: Post je svojevrsna pokora za naše grijehe i lijek za naše grješne navike. Post je dakle lijek. Ali toliko vlastitih grijeha ne poznajemo, a Bog pošto želi našu najveću sreću, sam nas stavlja u stanje posta, bez da smo izričito to tražili, a ako smo barem učinili mali znak kojim iskazasmo našu želju za spasenjem baš po tom pitanju koje je sada Bog uzeo u svoje ruke. Tako smo do jučer bili bogati, a danas smo siromašni i to do gole kože i još k tome taj post traje recimo više od dvije godine. Ali pošto se post uvijek nastavlja na rečenicu ''Započeti nešto novo'' tako se nađosmo u situaciji da koliko god je za našeg starog čovjeka bolno ne imati novaca, tako je za novoga čovjeka to dobro i to ''veoma dobro'' (Post 1,26-31) jer Bog, kad je stvorio čovjeka, reče za to da je veoma dobro. A sada nas Bog stvara nanovo, jer ono što smo pokvarili grijehom sada se čisti i umire u postu, a rađa se novo stvorenje suobličeno Kristu.
Stoga korizma traži - ne mrmljati na ono mučno stanje izazvano postom, već Boga blagoslivljati zbog njegove neizmjerne dobrote koju nam je iskazao stavivši nas u tu situaciju u kojoj nas je odlučio spasiti. Uvijek smo pozvani da početak korizme promatramo u kontinuitetu sa njezinim krajem. Kada postimo moramo misliti na Krista koji je uskrsnuo i koji je živ za nas, koji je prisutan i koji nas poziva da se radujemo iako postimo, iako se mučimo u sadašnjim nevoljama. On je naš život već tu i s njim hitamo prema cilju - a to je vječni život u zajedništvu s njim.
Korizma je vrijeme kada na poseban način preispitujemo svoj život: moj odnos s Bogom, moj odnos s bratom čovjekom s kojim živim i moj odnos sa čitavim Božjim svijetom - prirodom u kojoj živim. Stoga, u ovom korizmenom tjednu u našem svetištu organiziramo i donosimo nekoliko zanimljivih susreta, koji nam mogu pomoći u našem općem obrazovanju i kulturi života:
U utorak 22. 03., je SVJETSKI DAN VODA, stoga ćemo umjesto BIBLIJSKOG UTORKA, u 20,00 sati prikazati izniman dokumentarni film „Earth – Zemlja“ o tome koliko život svih živih bića i čovjeka na zemlji ovisi o kruženju vode u prirodi. Pozivamo osobito mlade i djecu. Najavu filma pogledajte na desnoj traci ove stranice pod "Uskoro u našem svetištu"
U srijedu, u našoj župi gostuje poznati svjetski fizičar, prof. dr. Davor Pavuna. On će u srijedu, 23. 03. PROSTORU FRANJEVAČKOG KLERIKATA u ulici Ivana Pl. Zajca bb. od 17,00 – 19,00 sati održati interaktivno predavanje na temu „Odnos znanosti i religije“.
Predavanje i susret organizira Hrvatska udruga Benedikt.
U četvrtak u 20,15 sati u vjeronaučnoj dvorani za mlade naše župe g. Nataša Bulić, dpl. Teolog, će održati susret „Kako je nastala i što za čovjeka znaći Biblija – Božja Riječ“
Susret organizira franjevačka mladež naše župe, a pozivamo posebno krizmanike i sve mlade u župi.
Dođimo i ne propustimo ove iznimne prilike za naš osobni odgoj i obrazovanje i produbljivanje života!
U subotu, 19. ožujka, na svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika očeva, obitelji i naše domovine, obitelji i vjernici iz naše župe, hodočastit će u Zadar, na zavjetno hodočašće za posvetu obitelji u Svetište Sv. Šimuna Starca, koji je u Jeruzalemskom hramu na svojim rukama, prilikom njegova prikazanja, držao dijete Isusa. Evo programa ovog hodočašća:
07. 45 - 08. 15 Okupljanje u SVETIŠTU GOSPE OD POJIŠANA, zajednički blagoslov 08. 15 - Polazak prema Zadru 10. 30 - 11.45 Po dolasku u Zadar odlazak prema crkvi sv. Šime. Naši domačini će otvorit raku sv. Šime za hodočasnike kako bi mogli iskazati štovanje Svecu; kratka uvodna riječ.
Slijedi svečana sv. Misa, koju će predvoditi don Ranko Vidović župnik Gospe od Milosrđa, Žnjan. Hodočasnici će, uz nazočnost svojih svećenika Bogu prikazati svoje obitelji i zahvaliti mu za svu ljubav, baš kao što je i Sveta nazaretska obitelj to učinila u Jeruzalemskom hramu.
12.00 - 12.45 Posjet katedrali sv. Stošije u Zadru, gdje nas čeka katedralni župnik Mons. Ivan Mustać koji će nas upoznati s pojedinostima vezanim uz katedralu sv. Stošije i vrijednom duhovnom baštinom Zadra. 13. 00 - 16.00 slobodno vrijeme za šetnju po Zadru, kalelargom, posjet staroj jezgri grada, forumu na Poluotoku, glasovitim zadarskim orguljama, i svjetlećem pozdravu suncu, renesansnim trgovima-Narodnom trgu, Trgu pet bunara... Predah za osvježenje do ponovnog okupljanja u 16.00 sati ispred sv. Stošije. 16.00 - 17. 00 Posjet zadarskim benediktinkama, stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u građevnom sklopu crkve Sv. Marije odnosno njezinog samostana. 17.00 - 19.30 dolazak u matične župe / mjesto ukrcaja
Biskupi odobrili: sestra Klara Žižić i fra Ivo Peran postaju blaženici
Službenica Božja Klara Žižić utemeljiteljica je Družbe sestara franjevki od Bezgrešne u Šibeniku, a o. Ivo Peran je bio franjevac Male braće iz provincije svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru
Piše saša horvat
Tijekom 39. plenarnog zasjedanja u Dubrovniku, biskupi su dali potporu biskupijskom kanonskom postupku za proglašenje blaženom službenice Božje Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne u Šibeniku, kao i za pokretanje procesa proglašenja blaženim za o. Ivu Perana, franjevca Male braće iz provincije svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru.
Iako su postupci za proglašenje blaženim već pokrenuti, u teološkim krugovima potpora biskupa je dočekana s pohvalom jer je riječ o dvjema izrazito važnim osobama koje su zadužile hrvatski vjernički puk.
Naime, Družba sestara franjevki od Bezgrešne pripada Trećem samostanskom redu sv. Franje Asiškoga, te je autohtona hrvatska družba. Kada je s. Klara Mara Žižić 1673., u vrijeme ekspanzije Turske, otišla s drniškog područja u Šibenik (pod vlašću Mlečana), započela je svoj blaženi život prema Pravilu sv. Franje.
Brojna obilježja svetosti
Oko s. Klare se okuplja mala zajednica te uz odobrenje šibenskog biskupa Ivana Dominika Callegarija, družba započinje i službeno svoj rad. Sestra Klara umrla je 1706. godine na glasu svetosti i pokopana je u crkvi sv. Lovre u Šibeniku.
Misnim slavljem koje je 21. rujna 2004., na dan njezine smrti, u katedrali sv. Jakova u Šibeniku predvodio šibenski biskup Ante Ivas u koncelebraciji sa šezdesetak svećenika, otvoren je biskupijski postupak za proglašenje blaženom.
Postupak za proglašenje blaženim fra Ive Perana pokrenut je u srpnju ove godine.
Prema kazivanju svjedoka, fra Ivin je život obilježen brojnim elementima koji upućuju na njegovu svetost. Jedan od njih datira iz 1947. godine, kad ga je, za vrijeme služenja vojske, sud u Ljubljani krivo optužio i osudio na smrt strijeljanjem.
Međutim, nakon žalbe je bio pomilovan i kazna mu je promijenjena u pet godina strogog zatvora s prisilnim radom. Iz tog su događaja nastali zatvorski zapisi “S Kristom i u smrt”.
Ujedno nas je zadužio i bogatim glazbenim opusom koji sadrži 97 vokalno-instrumentalnih skladbi za različite izvođačke sastave, pri čemu je veliku pažnju posvetio misama namijenjenima pučkim pobožnostima. Skladao ih je čak 17, a najpoznatija je “Pučka misa”, koja je na poseban način zaživjela u brojnim crkvama.
Prošle godine, na rodnoj kući fra Ive u Kaštel Starom, u Ulici don Frane Ivasovića 21, otkrivena je spomen-ploča u čast njegova djelovanja. Fra Ivo (Srećko) Peran rođen je u Kaštel Starom 25. lipnja 1920., umro je u samostanu na Poljudu u Splitu 14. rujna 2003. godine, te pokopan na Košljunu.
Proglasom Splitsko-makarskog nadbiskupa, msgr Marina Barišića mole se svi oni koji su poznavali Slugu Božjega fra Ivana da izraze svoje mišljenje o njegovim krepostima vjere, bilo da je njihovo mišljenje pozitivno ili ne. Vaša pisana izvješća pošaljite na Sudište u Ordinarijatu naše Nadbiskupije, Poljana Kneza Trpimira 7, a ista se mogu priopćiti i usmeno.
Prigodom godišnjice njegove smrti, podsjećamo na njegove riječi o čovjeku, slobodi, vrijednostima, vjeri i domovini, koje kao da obilježavaju ovo naše današnje vrijeme, desetak godina kasnije, a koje je izrekao na misi zadušnici prvog hrvatskog predsjednika, pok. dr. Franje Tuđmana.
Danas se, na godišnjicu njegove smrti, na poseban način Crkva u Hrvata sjeća svojega velikog kardinala, pok. Franje Kuharića. Rođen je 15. travnja 1919. u Pribiću kraj Krašića, a preminuo u Zagrebu na današnji dan, 11. ožujka 2002. Sjemenište i klasičnu gimnaziju završio je na Šalati u Zagrebu.
Studij teologije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1945. u Zagrebu. Tijekom 1945. bio je kapelan u župi Radoboj kraj Krapine, a 1946.-1957. upravljao je župama Rakov Potok, Sveti Martin pod Okićem, a neko vrijeme i župom Sveta Marija Okićka.
Od 1957. do 1964. bio je župnik u Samoboru, gdje ga je 15. veljače 1964. zateklo imenovanje pape Pavla VI. na službu pomoćnog biskupa zagrebačkom nadbiskupu Franji Šeperu. Za biskupa je zaređen 3. svibnja 1964. u Zagrebu te je odmah imenovan odgovornim urednikom Katoličkog dvotjednika Glasa Koncila. Godine 1969. imenovan je apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a 16. lipnja 1970. zagrebačkim nadbiskupom. Iste godine u rujnu izabran je za predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije s mandatom na pet godina te je na tu službu bio biran još tri puta uzastopce.
Otkako je 15. svibnja 1993. Sveta Stolica osnovala Hrvatsku biskupsku konferenciju bio je njezin prvi predsjednik (izabran 8. lipnja 1993.) i tu je službu obavljao sve do odlaska u mirovinu. Na konzistoriju 2. veljače 1983. papa Ivan Pavao II. promaknuo ga je u Kardinalski zbor te je bio član Kongregacije za kler, Kongregacije za bogoštovlje, te rimske komisije sv. Ćirila i Metoda. Umirovljen je 5. srpnja 1997., a službu zagrebačkog nadbiskupa svom je nasljedniku msgr. Josipu Bozaniću predao 4. listopada 1997.
Preživio je u veljači 1947. u Rakovom Potoku te 1948. u Jakovlju pokušaje atentata, a bio je kao župnik pozvan i na saslušanje na Udbu. Kao biskup bio je sudionik Drugoga vatikanskog koncila. Kao pastir najveće hrvatske nadbiskupije bio je neumoran i rado slušani propovjednik te su neke njegove propovijedi objavljene u knjizi Hodajmo u istini i Hodajmo u istini II. te pisac korizmeno-uskrsnih poslanica koje su sabrane u knjigu Korizmeno-uskrsne poslanice kardinala Franje Kuharića.
Neumorno se trudio da papa Ivan Pavao II. upozna naše povijesne nedaće i dublje razumije našu želju za slobodom i samostalnošću. Za 900-godišnji jubilej Zagrebačke biskupije Papa je, unatoč svim poteškoćama trenutka, 11. rujna 1994. posjetio Zagreb te predvodio najveću hrvatsku misu u povijesti za mnoštvo od milijun vjernika na zagrebačkom hipodromu. Bio je uz Papu i u tijeku njegova drugog posjeta Hrvatskoj, kada je Sveti Otac za euharistijskoga slavlja u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim, što je najveća zasluga kardinala Kuharića.
Donosimo i cjelovit tekst propovijedi od 13. prosinca 1999. u zagrebačkoj katedrali koje je dio video isječak s početka ovog teksta:
(15.12.1999 | 00:00 | IKA D - 24308/12)
Sabrani smo oko Božjeg oltara kao sinovi i kćeri Vječnog Oca, zato vas sve u katedrali i oko nje, kao i sve gledatelje televizije i slušatelje radija oslovljujem jednim kršćanskim pozdravom: Braćo i sestre u zajedničkom Bogu Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelju! Kao uvod našeg razmišljanja neka budu riječi Apostola Pavla upućene Korinćanima i nama danas. Upravo smo ih čuli. "Braćo! Ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš vanjski čovjek i raspada, unutrašnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave, jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog; ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno". Sv. Otac Ivan Pavao II. imenovao me je svojim posebnim izaslanikom da predvodim ovo euharistijsko slavlje za vječni mir i svjetlost duši blagopokojnog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. Time Sv. Otac izražava svoje poštovanje prema Predsjedniku i prema Hrvatskoj kao suverenoj državi. Stoga u ime Sv. Oca izražavam iskrenu sućut svima, a posebno cijenjenoj obitelji Tuđman.
Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman imao je časnu priliku primiti dvaput Papu Ivana Pavla II. u Hrvatskoj s iskrenim poštovanjem i dobrodošlicom. A svoj posljednji državnički posjet izvršio je upravo u Vatikan da se susretne sa Sv. Ocem i s njegovim najodgovornijim suradnicima. Svoju posljednju javnu državničku riječ rekao je, ne sluteći da je posljednja, upravo u Vatikanu prigodom otvaranja velike izložbe; kršćanstva, kulture i umjetnosti u Hrvatskoj. Prošle godine, kad je Sv. Otac došao izvršiti u Svetištu Majke Božje Bistričke beatifikaciju sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca, Papa je sam zaželio da Predsjednika pozdravi pred likom bl. Alojzija. U splitskoj, pak, zračnoj luci 4. listopada prošle godine Predsjednik, na oproštaju s Papom na odlasku izrekao je ove vjerničke riječi: "Opraštajući se od Vas na kraju Vašeg posjeta Hrvatskoj, zahvaljujem Vam da ste kao Kristov namjesnik, u godini Duha Svetoga, pohodili našu domovinu i donijeli hrvatskom narodu nove poruke ljubavi, mira i zajedništva... Vaše poruke bit će nam, uz Vaše molitve i blagoslov Svevišnjega, svijetli putokaz u izgradnju zdravog društva u našoj slobodnoj, demokratskoj i suverenoj nam Domovini".
U ovoj svetoj Misi zadušnici čuli smo evanđelje o Isusovu susretu s Martom, sestrom preminuloga Lazara i s mnoštvom prijatelja koji su došli tješiti Martu i Mariju. I grob predsjednika Franje Tuđmana danas je okupio mnoštvo vjernika, štovatelja i dobronamjernih prisutnika. A što se može kazati kod groba u susretu s misterijem čovjekove smrti? Što misliti o misteriju čovjeka uopće? Psalmista sluti veliku tajnu čovjekova bića pa kliče, nadahnut Duhom Božjim: "Pa što je čovjek da ga se spominješ, i sin čovječji te ga pohodiš?" (Ps 8,5). Čovjek je, zaista, misterij sa svojim razumom, srcem, slobodom i savješću. Svaki je čovjek tajna bio on na bilo kojem položaju, s bilo kojom odgovornošću, i u bilo kojem zvanju i bilo kojoj životnoj situaciji. On je jednako tajna, bilo da je moćan, učen, bogat, ili bez utjecaja na društveni i javni život, nepoznat i siromašan. Čovjek je tajna sa svojim opredjeljenjima i odlukama kad se nađe pred izborom dobra ili zla, ljubavi ili mržnje, istine ili zablude. Drugi vatikanski sabor kaže: "Misterij čovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju Utjelovljene Riječi" (GS 22). Pravi odgovor o čovjekovoj egzistenciji i njegovoj projekciji u vječnu budućnost daje nam Isus Krist-Bog koji je za čovjeka čovjekom postao, rođen od Djevice i Majke Marije! On objavljuje smisao čovjekovog postojanja na zemlji, otvara mu uvid u vječnost. Isus Krist je jamstvo nade i istinske utjehe u suočavanju sa samom smrću. Kod Lazarova groba Isus reče Marti: "Uskrsnut će brat tvoj" (Iv 11,23). Marta reče: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan" (IV 11,24). Na tu ispovijest Martine vjere Isus se objavljuje kao Bog Spasitelj koji jedini nudi čovjeku mogućnost da se oslobodi zla u sebi, da zadobije novo dostojanstvo baštinika nebeskog života i da bude dionik slavnog uskrsnuća. On govori Božjom istinitošću: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" (IV 11,25). Marta je odgovorila vjerom koju Crkva naviješta već dva tisućljeća: "Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na sivjet" (Iv 11,27).
Predsjednik Franjo Tuđman, prigodom pohoda Pape Ivana Pavla II. javno je izražavao svoju vjeru koju je primio u djetinjstvu, a koja je kroz njegov burni i složeni život u dramatičnoj povijesti druge polovice XX. stoljeća, tajanstveno svjetlucala u njegovoj savjesti. Svojom se savješću on opredijelio da svoj život uloži u dramatičnu borbu za slobodu čovjeka i hrvatskog naroda i za povijesnu istinu o tom narodu. Pišući knjigu o malim narodima i velikim idejama, jasno uočava kao povjesničar, kako su mali narodi žrtve velikih, kad veliki nisu pravedni, a činjenica je da su neke velike ideje ovog krvavog XX. stoljeća bile protučovječne, jer su bile protubožje. U prošlom sustavu imao je položaj i mogućnost da udobno živi s privilegijama i ugledom, ali uz cijenu da bude neosjetljiv za sudbinu svoga naroda. Znanjem i iskustvom uvidio je nepravde i svojom savješću je izabrao težak put nenasilne borbe za slobodu i povijesna prava i istinu o svom narodu. Otkrio je prave probleme pošao je svjesno putem koji će ga voditi u progone, sve do tamnice. Nailazio je ne samo na nerazumijevanje velikih nego i na protivljenje. Dostojanstvo velikih se upravo tako očituje da budu zaštita slabih i malih, da jamče slobodu i ostvarenje neotuđivih ljudskih i nacionalnih prava potlačenih. U programu slobode i neovisnosti hrvatski je narod pošao za Franjom Tuđmanom u jedinstvenoj slozi u Hrvatskoj i u svijetu. To je potvrdio na izborima 1990. i na referendumu 1991. A to potvrđuje i danas, odajući mu počast i zahvalnost mrtvome. Tu zahvalnost izražavaju čovječni čovječno, vjernici molitveno, ljudi dobre volje na svoj način dostojanstveno. Zaista se otkrivaju misli mnogih srdaca. Slobodna i suverena država Hrvatska ostvarena je pod njegovim vodstvom, ali i htijenjem cijeloga naroda i otporom protiv nepravednog nasilja. Dakako, i on je to isticao, Božjom pomoću. Ostavlja nam u baštinu suverenu i slobodnu, međunarodno priznatu, državu Hrvatsku koja je jamstvo slobode i mogućnost svih građana Hrvatske da u slobodi složno rade na opće dobro. Zato Sv. Otac u svom brzojavu sućuti kaže: "Želim da Zemlja, koja sada dobiva novu zakonodavnu vlast, nastavi graditi svoju budućnost čuvajući svoju stabilnost i promičući mir, pravdu, jedinstvo i dijalog unutar nacionalne zajednice i regije". Dakako, država se rađa u porođajnim bolovima i višestrukim protivljenjima ne bez moralnih kriza, ali sada postoji kao Božji dar da hrvatski narod ima među slobodnim narodima svijeta svoje ime i svoj glas kao subjekt svoje suverenosti i svoje budućnosti. U slobodnoj državi slobodan je čovjek i slobodan narod. U slobodnom je narodu i Crkva obdarena slobodom za svoje Evanđeosko poslanje. Crkva i za tu novu mogućnost svoga djelovanja želi biti zahvalna.
Prvi predsjednik suvremene hrvatske države i njezin ustrajni graditelj, ne bez strpljenja, osporavanja i tjeskobe završio je svoj životni put i svoje poslanje. Četrdeset dana njegove teške bolesti u bolnici kao da je biblijski prolaz kroz pustinju. Otišao je sa ovoga svijeta pomazan sakramentom bolesničkom pomazanja. Kao vjernik, želio je već davno da i njegov brak bude utvrđen sakramentom. Tuga zahvalnih štovatelja nadahnjivala je i molitvu Crkve da njegovoj duši, Otac bogat milosrđem i najpravedniji ocjenitelj svakoga života, udijeli dar vječne svjetlosti u Božjoj svjetlosti. Blagopokojni predsjednik Republike Hrvatske položen je u grobnici koja dotiče zidove posvećene Kristu Kralju vjekova kome sve živi, gdje će mu tijelo počivati do dana uskrsnuća a duša neka mu bude pridružena Božjim spašenicima. Ovo razmišljanje, kao posebni izaslanik Sv. Oca završavam blagoslovom koji je izrekao Sv. Otac na uzletištu u Splitu na odlasku iz Hrvatske: "Dragi hrvatski puče, neka te Bog blagoslovio! Djevica Marija, Odvjetnica Hrvatske, Najvjernija Majka, neka bdije nad tvojom sadašnjošću i tvojom budućnošću! Njoj povjeravam svaki tvoj naum slobode, mira i napretka u solidarnosti, svaku tvoju nadu i svako tvoje zalaganje za ljudske i vjerske vrijednosti. Neka Bog blagoslovi Hrvatsku!" Amen!
PojišanTV - prva hrvatska katolička internet televizija i live streaming - religijski program i prijenos događanja u našem svetištu uživo putem interneta
U organizaciji Hrvatskog katoličkog društva "Benedikt", "Ichtis" agencije za organizaciju katoličkih seminara i hodočašća i uz pomoć i suradnju naše župe Gospe od Pojišana i franjevačkog klerikata provincije Presvetog Otkupitelja, 23. ožujka u franjevačkom klerikatu "o. Ante Antić" koji se nalazi u našoj župi, predavanje "Odnos znanosti i religije" pred više od 600 gledatelja održao je poznati hrvatski i međunarodni fizičar, dr. prof. Davor Pavuna. Predavanje je moderirao fra Josip Marcelić, TOR, a dr, Pavuna oduševio je okupljeno mnoštvo svojim poticajnim izlaganjem.
