
Elizabeta je ženski lik koji najistinitije utjelovljuje Franjin pokornički duh. U dodir sa Franjinom veličinom došla kad su se manja braća pojavila u glavnom gradu Tiringiije. Propovijedanje puku manje braće sastojalo se u poticanju da se čini pokornički život, da se odbaci svjetovni život , da se moli, trapi i vježba u djelima milosrđa. Svjedočanstva koja se odnose na njezino franjevaštvo su neporeciva:
-Poznato je da je Elizabeta darovala franjevcima crkvu u Eisenachu
-Tkala je platno za franjevački habit.
-Na Veliki je petak god.1228., nakon sto je stavila ruke na ogoljeni oltar, položila je javni zavjet u franjevačkoj crkvi.
-Osnovala je bolnice, a onu u Marburgu(1229.) i stavila je pod zaštitu sv. Franje.
Pomagala je potrebnima i prije svoga zavjetovanja, a poslije se tome predala srcem cijelim. Ona je bez dvojbe znala uskladiti obje životne protežnice: bliskost s Bogom i zauzeto služenje siromasima. Obukla se u Mariju, a da nije skinula Martu.
Kratki Elizabetin život bogat je ljubaznim služenjem, radošću i trpljenjem. Njezina velika darežljivost i bliskost izazivali su sablazan dok je boravila na dvoru. Mnogi su je smatrali ludom. U tom je nailazila na jedan od svojih velikih križeva: raspeta između društva kojem je pripadala i svijeta onih koji nisu znali za milosrđe. Ona je išla osobno dvoriti potrebne, raditi svojim rukama, previjati gubave. U nevoljnicima je gledala Krista (Mat 25,40) što joj je davalo snagu. Svetost se prikazuje u povijesti Crkve kao ludost, ludost križa, a Elizabetina je ludost veličanstvena. Odlučila je živjeti evanđelje kako bi Franjo rekao „sine glossa“ u svakom pogledu, duhovnom i materijalnom.
Papa Grgur IX. proglasio je Elizabetu, svetom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji. Braća i sestre Franjevačkog svjetovnog reda uzeli su je za svoju zaštitnicu. Spomendan joj slavimo u ovu srijedu, 17. studenog. Godine 2007. slavila se širom Europe 800. godišnjica njenog rođenja.
Nema komentara:
Objavi komentar