
Svećano euharistijsko slavlje predvodio je župni vikar fra Mirko Varga-Ljubić u koncelebraciji sa sadašnjim župnikom fra Miljenkom Vrabecom i bivšim gvardijanom fra Zlatko Šafarićem koji je kasnije održao i predavanje o životu i radu fra Pavala Ivakića. Misnom je slavlju doprinio i mješoviti župni zbor kao i više od stotinu vjernika koji su bili nazočni na misi.
U svojoj propovijedi sadašnji je župnik fra Miljenko istaknuo kako je fra Pavao bio istaknut čovjek i od posebne važnosti za ovu župu, u njezinim počecima, u vrijeme turbulentnih zbivanja u Hrvatskoj na kraju II. Svjetskog rata. Istaknuto se zalagao za sve ljude, bez obzira na političku i nacionalnu opredjeljenost, a u isto vrijeme razvijao apostolat župe i dograđivao kapucinski samostan u Splitu. Kasnije se na njegove riječi nadovezao fra Zlatko Šafarić koji je u svom opširnom predavanju imperativ stavio na fra Pavlovu mučeničku smrt koja je došla kao posljedica toga što je digao glas protiv ondašnjeg režima i suprostavio se moćnicima u ime preplašenoga naroda, a i Boga.
Rodio se 27. siječnja 1909. godine u Drenovcima kod Županje od oca Ilije i majke Marije r. Đermanović. Osnovnu školu završio je u Drenovcima a gimnaziju u Travniku. U Kapucinski red stupio je 1927. u Varaždinu. Bogosloviju je završio u Splitu, gdje je 1933. godine i zaređen za svećenika. Službu samostanskog poglavara obnašao je u Splitu i Osijeku, a kad je na Duhove 1944. godine osnovana župa Gospe od Pojišana u Splitu, imenovan je župnikom.
Fra Pavao je uspješno djelovao kao propovjednik, organizator, pučki misionar i nadahnitelj mladeži, te iskren rodoljub. U svoje je vrijeme radi sposobnosti bio među najperspektivnijim hrvatskim kapucinima. Zahvaljujući njegovu naporu, zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac dodijelio je kapucinima župu svetog Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi.
Fra Alojzije Novak o njemu svjedoči da se fra Pavao u Splitu pokazao kao marljivi pastoralni djelatnik. Oživio je Treći red svetog Franje (danas Franjevački svjetovni red), u kojega je uspio učlaniti veliki broj mladih ljudi, s kojima je održavao redovite sastanke. Isto je tako razvio karitativnu djelatnost, pa su u samostan dolazili mnogi siromasi. Njegove su propovijedi bile poznate i veoma tražene. Bio je svećenik koji je privlačio ljude u crkvu i kojega su rado slušali.
MARIO ŠIŠKO
Nema komentara:
Objavi komentar